Od 1954. do 1959. godine Dobrovoljno vatrogasno društvo 'Zaton' dobilo je na korištenje prostoriju koja je inače služila kao spremište, površine približno 12 m˛. Tadašnja poljoprivredna zadruga Društvu oduzima tu prostoriju te je ono prisiljeno svoju opremu držati u velikoj bačvi koja se nalazila u novoj mjesnoj crkvi, gotovo cijelu godinu. Međutim, 1960. godine, spremište Društva postaje kuća pokojnog Gušte Milošević, koji je pokazao veliku susretljivost i zahvaljujući njemu postojalo je mjesto na kojem se čuvala oprema. 1971. godine članovi Društva preuređuju mjesni sanitarni čvor u spremište. Tako preuređen, služi kao spremište do 1979. godine, kada se ruši pa Društvo seli u mjesnu uljaru gdje boravi do 1992. godine. Te godine Dobrovoljno vatrogasno društvo 'Zaton' dobiva Vatrogasni dom, ali se otvorenje, zbog Domovinskog rata, odgađalo sve do 1995. godine.

06. listopada 1978. godine prvi put se spominje izgradnja Vatrogasnog doma uopće. Naime, u Knjizi rada DVD-a, na sastanku članova koji je održan istog datuma, pod prvu točku Dnevnog reda, dospjelo je pitanje gradnje Vatrogasnog doma u Zatonu. Planirano je da u sklopu priprema rekonstrukcije električne mreže 1979. godine Društvo preuzme dio radova te od zarađenog novca pospješi rješavanje gradnje Vatrogasnog doma. Zaključak je bio jednoglasan te je donesena odluka da se Vatrogasni dom gradi na predjelu – Pilin jaz. Iako je gotovo sva dokumentacija bila prikupljena, potkraj 1980. godine zabranjena je gradnja na istoj lokaciji, a 1982. godine predloženo je da se Vatrogasni dom gradi na području škole i djećjeg vrtića.

Nakon toliko vremena, 01. svibnja 1985. godine, napokon je počela gradnja Vatrogasnog doma u Zatonu. Početku gradnje prethodilo je i mišljenje da se na tom mjestu ne može graditi zbog glinovitog terena, ali zahvaljujući velikoj upornosti i stručnosti ing. Stipice Mrša, voditelja stručnog i investitorskog nadzora, ipak se krenulo s radovima. Građevinski radovi završeni su sredinom 1991. godine, ali svečano otvorenje Vatrogasnog doma održano je tek 10. lipnja 1995. godine. Svoj doprinos gradnji dali su, uz izvodače radova, svi članovi Društva te mnoštvo mještana koji su omogućili da se radovi na Vatrogasnom domu dovrše i predaju Dobrovoljnom vatrogasnom društvu 'Zaton' na korištenje.

Idejnu zamisao o izgledu Vatrogasnog doma ing. Stipice Mrša razradio je i arhitektonski oblikovao ing. Igor Kolombo. Investitor je bio Vatrogasni savez Šibenik putem DVD-a 'Zaton' i mještani Zatona, a vidnu pomoć u realizaciji dale su radne organizacije, prvenstveno TLM, velike zasluge pripadaju i GRO 'Vodice' koja je izvodila građevinske radove.

Dana 10. lipnja 1995. godine, na dan proslave četrdesete godišnjice postojanja, svečano je otvoren Vatrogasni dom Dobrovoljnog vatrogasnog društva 'Zaton'.